Jednom je čuveni srpski pjesnik Mika Antić kazao ''Nisam imao mogućnosti da biram gde ću se roditi, pa sam rođen u Mokrinu. Ako bih mogao birati gde ću umreti, onda bih voleo da to bude u Mostaru''.

Zasigurno je velikog virtuoza pisane riječi na tu poetsku izjavu navela ljepota grada u kom je često boravio, a čije je ime usko vezano uz njegove glavne znamenitosti, a to su mostovi.

Mostar ime duguje čuvarima mostova (mostarima) na obalama rijeke Neretve.

Među mostarskim mostovima svakako je najljepši i najpoznatiji onaj koji u cijelom svijetu smatraju neizostavanim simbolom ovog grada, a to je Stari most.

Stari most je izgrađen u razdoblju od 1557. do 1566., a djelo je osmanskog graditelja neimara Hajrudina.

Riječ je o kamenom mostu koji je izgrađen od kamena temelije.

Luk je dug gotovo 29, a visok 20 metara, savijen blizu središnjeg sniženog polukruga.

Radovi su počeli 24. listopada 1557, a za gradnju je bilo potrebno čak 456 kamenih blokova i 300.000 akči (tadašnji osmanlijski novac).

Kriva ćuprija koja se nalazi nedaleko od njega izgrađena 1558. godine predstavlja minijaturnu inačicu Starog mosta.

Još jedan zanimljiv mostarski most Musala, smješten je između hotela "Neretve" na lijevoj i "Bristola" na desnoj obali.

Zanimljiv je i po tome što je nosio četiri imena u različitim razdobljima.

Most je završen 1882. i dobio je ime Most cara i kralja Franje Josipa, još je nosio nazive Most kralja Petra, Most maršala Tita te most Musala.

U samoj urbanoj zoni mostara nalaze se mostovi Željeznički, Studentski, Carinski, Musala (Titov most), Bunurski, Stari, Lučki, Hasana Brkića i Avijatičarski most.

Mostarski mostovi su ljepotani koji cijelu povijest svjedoče vremenu i sudbinama u gradu na Neretvi i kamena su niska koja nad obalama hladne rijeke priča priču staru stoljećima